1 Dnevnika 13:1 (SRP1865)
I David uèini vijeæe s tisuænicima i sa stotinicima i sa svijem vojvodama,

1 Dnevnika 13:2 (SRP1865)
I reèe David svemu zboru Izrailjevu: ako vam je po volji, i ako je od Gospoda Boga našega, da pošaljemo na sve strane k braæi svojoj ostaloj po svijem krajevima Izrailjevijem, i k sveštenicima i Levitima po gradovima i podgraðima njihovijem, da se skupe k nama,

1 Dnevnika 13:3 (SRP1865)
Pa da donesemo k sebi kovèeg Boga svojega, jer ga ne tražismo za vremena Saulova.

1 Dnevnika 13:4 (SRP1865)
A sav zbor reèe da se tako uèini, jer to bi po volji svemu narodu.

1 Dnevnika 13:5 (SRP1865)
I tako David sabra sav narod Izrailjev od Sihora Misirskoga dori do Emata, da donesu kovèeg Božji iz Kirijat-Jarima.

1 Dnevnika 13:6 (SRP1865)
I otide David sa svijem Izrailjem u Valu, u Kirijat-Jarim Judin, da prenesu odande kovèeg Boga Gospoda, koji sjedi na heruvimima, èije se ime prizivlje.

1 Dnevnika 13:7 (SRP1865)
I povezoše kovèeg Božji na novijem kolima iz kuæe Avinadavove; a Uza i Ahijo upravljahu kolima.

1 Dnevnika 13:8 (SRP1865)
A David i sav narod Izrailjev igrahu pred Bogom iz sve snage pjevajuæi i udarajuæi u gusle i u psaltire i u bubnje i u kimvale i trubeæi u trube.

1 Dnevnika 13:9 (SRP1865)
A kad doðoše do gumna Hidonova, Uza se maši rukom da prihvati kovèeg, jer volovi potegoše na stranu.

1 Dnevnika 13:10 (SRP1865)
I Gospod se razgnjevi na Uzu, i udari ga što se maši rukom za kovèeg, te umrije ondje pred Bogom.

1 Dnevnika 13:11 (SRP1865)
I ožalosti se David što Gospod ubi Uzu: zato se prozva ono mjesto Fares-Uza do danas.

1 Dnevnika 13:12 (SRP1865)
I uplaši se David od Boga u onaj dan, i reèe: kako æu donijeti k sebi kovèeg Božji?

1 Dnevnika 13:13 (SRP1865)
I ne prenese David kovèega k sebi u grad Davidov, nego ga skloni u kuæu Ovid-Edoma Getejina.

1 Dnevnika 13:14 (SRP1865)
I osta kovèeg Božji kod porodice Ovid-Edomove u kuæi njegovoj tri mjeseca. I Gospod blagoslovi dom Ovid-Edomov i sve što imaše.