2 Kraljevima 3:1 (SRP1865)
A Joram sin Ahavov zacari se nad Izrailjem u Samariji osamnaeste godine carovanja Josafatova nad Judom, i carova dvanaest godina.

2 Kraljevima 3:2 (SRP1865)
I èinjaše što je zlo pred Gospodom, ali ne kao otac njegov i kao mati njegova, jer obori lik Valov koji bješe naèinio otac njegov.

2 Kraljevima 3:3 (SRP1865)
Ali osta u grijesima Jerovoama sina Navatova, kojima navede na grijeh Izrailja, i ne otstupi od njih.

2 Kraljevima 3:4 (SRP1865)
A Misa car Moavski imaše mnogo stoke, i davaše caru Izrailjevu sto tisuæa jaganjaca i sto tisuæa ovnova pod runom.

2 Kraljevima 3:5 (SRP1865)
Ali kad umrije Ahav, odmetnu se car Moavski od cara Izrailjeva.

2 Kraljevima 3:6 (SRP1865)
A car Joram izide u to vrijeme iz Samarije i prebroji svega Izrailja.

2 Kraljevima 3:7 (SRP1865)
I otide, te posla k Josafatu caru Judinu i poruèi mu: car Moavski odmetnu se od mene; hoæeš li iæi sa mnom na vojsku na Moavce? A on reèe: hoæu, ja kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao tvoji konji.

2 Kraljevima 3:8 (SRP1865)
Iza toga reèe: a kojim æemo putem iæi? A on reèe: preko pustinje Edomske.

2 Kraljevima 3:9 (SRP1865)
I tako izide car Izrailjev i car Judin i car Edomski, i idoše putem sedam dana, i ne bijaše vode vojsci ni stoci, koja iðaše za njima.

2 Kraljevima 3:10 (SRP1865)
I reèe car Izrailjev: jaoh! dozva Gospod ova tri cara da ih preda u ruke Moavcima.

2 Kraljevima 3:11 (SRP1865)
A Josafat reèe: ima li tu koji prorok Gospodnji da upitamo Gospoda preko njega? A jedan izmeðu sluga cara Izrailjeva odgovori i reèe: ovdje je Jelisije sin Safatov, koji je Iliji poljevao vodom ruke.

2 Kraljevima 3:12 (SRP1865)
Tada reèe Josafat: u njega je rijeè Gospodnja. I otidoše k njemu car Izrailjev i Josafat i car Edomski.

2 Kraljevima 3:13 (SRP1865)
A Jelisije reèe caru Izrailjevu: šta je meni do tebe? idi ka prorocima oca svojega i ka prorocima matere svoje. A car Izrailjev reèe mu: ne, jer Gospod dozva ova tri cara da ih preda u ruke Moavcima.

2 Kraljevima 3:14 (SRP1865)
A Jelisije reèe: tako da je živ Gospod nad vojskama, pred kojim stojim, da ne gledam na Josafata cara Judina, ne bih mario za te niti bih te pogledao.

2 Kraljevima 3:15 (SRP1865)
Nego sada dovedite mi gudaèa. I kad gudaè guðaše, doðe ruka Gospodnja nada nj;

2 Kraljevima 3:16 (SRP1865)
I reèe: ovako veli Gospod: naèinite po ovoj dolini mnogo jama.

2 Kraljevima 3:17 (SRP1865)
Jer ovako veli Gospod: neæete osjetiti vjetra niti æete vidjeti dažda, ali æe se dolina ova napuniti vode, te æete piti i vi i ljudi vaši i stoka vaša.

2 Kraljevima 3:18 (SRP1865)
Pa i to je malo Gospodu, nego i Moavce æe vam predati u ruke.

2 Kraljevima 3:19 (SRP1865)
I raskopaæete sve tvrde gradove, i sve izabrane gradove, i posjeæi æete sva dobra drveta i zaroniti sve izvore vodene, i svaku njivu dobru potræete kamenjem.

2 Kraljevima 3:20 (SRP1865)
A ujutru kad se prinosi dar, gle, doðe voda od Edomske, i napuni se zemlja vode.

2 Kraljevima 3:21 (SRP1865)
A svi Moavci èuvši da su izišli carevi da udare na njih, sazvaše sve koji se poèinjahu pasati i starije i stadoše na meði.

2 Kraljevima 3:22 (SRP1865)
A ujutru kad ustaše i sunce ogranu nad onom vodom, ugledaše Moavci prema sebi vodu gdje se crveni kao krv.

2 Kraljevima 3:23 (SRP1865)
I rekoše: krv je; pobili su se carevi, i jedan drugoga pogubili; sada dakle na plijen, Moavci!

2 Kraljevima 3:24 (SRP1865)
A kad doðoše do okola Izrailjeva, podigoše se Izrailjci i razbiše Moavce, te pobjegoše ispred njih, a oni uðoše u zemlju Moavsku bijuæi ih.

2 Kraljevima 3:25 (SRP1865)
I gradove njihove raskopaše, i na svaku dobru njivu bacajuæi svaki po kamen zasuše je, i sve izvore vodene zaroniše, i sva dobra drveta posjekoše tako da samo ostaviše kamenje u Kirarasetu. I opkolivši ga praæari stadoše ga biti.

2 Kraljevima 3:26 (SRP1865)
A car Moavski kad vidje da æe ga nadvladati vojska, uze sa sobom sedam stotina ljudi, koji mahahu maèem, da prodru kroz vojsku cara Edomskoga, ali ne mogoše.

2 Kraljevima 3:27 (SRP1865)
Tada uze sina svojega prvenca koji šæaše biti car na njegovo mjesto, i prinese ga na žrtvu paljenicu na zidu. Tada se podiže veliki gnjev na Izrailja, te otidoše odande i vratiše se u svoju zemlju.