Jeremija 4:1 (SRP1865)
Ako æeš se vratiti, Izrailju, veli Gospod, k meni se vrati, i ako ukloniš gadove svoje ispred mene, neæeš se skitati.

Jeremija 4:2 (SRP1865)
I kleæeš se istinito, vjerno i pravo: tako da je živ Gospod. I narodi æe se blagosiljati njim, i njim æe se hvaliti.

Jeremija 4:3 (SRP1865)
Jer ovako veli Gospod Judejcima i Jerusalimljanima: orite sebi krèevinu, i ne sijte u trnje.

Jeremija 4:4 (SRP1865)
Obrežite se Gospodu, i skinite okrajak sa srca svojega, Judejci i Jerusalimljani, da ne izide jarost moja kao oganj i razgori se da ne bude nikoga ko bi ugasio za zla djela vaša.

Jeremija 4:5 (SRP1865)
Objavite u Judeji i oglasite u Jerusalimu i recite: trubite u trubu po zemlji; vièite, sazovite narod i recite: skupite se, i uðimo u tvrde gradove.

Jeremija 4:6 (SRP1865)
Podignite zastavu prema Sionu, bježite i ne stajte, jer æu dovesti zlo od sjevera i pogibao veliku.

Jeremija 4:7 (SRP1865)
Izlazi lav iz èeste svoje i koji zatire narode krenuvši se ide s mjesta svojega da obrati zemlju tvoju u pustoš, gradovi tvoji da se raskopaju da ne bude nikoga u njima.

Jeremija 4:8 (SRP1865)
Zato pripašite kostrijet, plaèite i ridajte, jer se žestoki gnjev Gospodnji nije odvratio od nas.

Jeremija 4:9 (SRP1865)
I tada æe, veli Gospod, nestati srca caru i srca knezovima, i sveštenici æe se udiviti i proroci æe se zaèuditi.

Jeremija 4:10 (SRP1865)
I rekoh: ah Gospode Gospode! baš si prevario ovaj narod i Jerusalim govoreæi: imaæete mir, a maè doðe do duše.

Jeremija 4:11 (SRP1865)
U to æe se vrijeme kazati ovome narodu i Jerusalimu: vjetar vruæ s visokih mjesta u pustinji duva ka kæeri naroda mojega, ne da provije ni proèisti.

Jeremija 4:12 (SRP1865)
Vjetar jaèi od tijeh doæi æe mi; i ja æu im sada izreæi sud.

Jeremija 4:13 (SRP1865)
Gle, kao oblak podiže se, i kola su mu kao vihor, konji su mu brži od orlova. Teško nama! propadosmo.

Jeremija 4:14 (SRP1865)
Umij srce svoje oda zla, Jerusalime, da bi se izbavio; dokle æe stajati u tebi misli tvoje ništave?

Jeremija 4:15 (SRP1865)
Jer glas javlja od Dana, i oglašuje zlo od gore Jefremove.

Jeremija 4:16 (SRP1865)
Kazujte narodima; evo oglašujte za Jerusalim da idu stražari iz daljne zemlje, i puštaju glas svoj na gradove Judine.

Jeremija 4:17 (SRP1865)
Kao èuvari poljski staæe oko njega, jer se odmetnu od mene, veli Gospod.

Jeremija 4:18 (SRP1865)
Put tvoj i djela tvoja to ti uèiniše; to je od zla tvojega da je gorko i da ti dopire do srca.

Jeremija 4:19 (SRP1865)
Jaoh utroba, jaoh utroba! boli me u srcu; srce mi bije; ne mogu muèati; jer glas trubni èuješ, dušo moja, viku ubojnu.

Jeremija 4:20 (SRP1865)
Pogibao na pogibao oglašuje se; jer se pustoši sva zemlja, najedanput æe se opustošiti moji šatori, zavjesi moji zaèas.

Jeremija 4:21 (SRP1865)
Dokle æu gledati zastavu? slušati glas trubni?

Jeremija 4:22 (SRP1865)
Jer je narod moj bezuman, ne poznaje me, ludi su sinovi i bez razuma, mudri su da zlo èine, a dobro èiniti ne umiju.

Jeremija 4:23 (SRP1865)
Pogledah na zemlju, a gle bez oblièja je i pusta; i na nebo, a svjetlosti njegove nema.

Jeremija 4:24 (SRP1865)
Pogledah na gore, a gle, tresu se i svi humovi drmaju se.

Jeremija 4:25 (SRP1865)
Pogledah, a gle, nema èovjeka, i sve ptice nebeske odletjele.

Jeremija 4:26 (SRP1865)
Pogledah, a gle, Karmil je pustinja i svi gradovi njegovi oboreni od Gospoda, od žestokoga gnjeva njegova.

Jeremija 4:27 (SRP1865)
Jer ovako govori Gospod: sva æe zemlja opustjeti; ali neæu sasvijem zatrti.

Jeremija 4:28 (SRP1865)
Zato æe tužiti zemlja, i nebo æe gore potamnjeti, jer rekoh, namislih, i neæu se raskajati, niti æu udariti natrag.

Jeremija 4:29 (SRP1865)
Od vike konjika i strijelaca pobjeæi æe svi gradovi, otiæi æe u guste šume i na stijene æe se popeti; svi æe gradovi biti ostavljeni i niko neæe u njima živjeti.

Jeremija 4:30 (SRP1865)
A ti, opustošena, šta æeš èiniti? Ako se i oblaèiš u skerlet, ako se i kitiš nakitom zlatnijem, i mažeš lice svoje, zaludu se krasiš, preziru te milosnici, traže dušu tvoju.

Jeremija 4:31 (SRP1865)
Jer èujem glas kao porodiljin, cviljenje kao žene koja se prvi put poraða, glas kæeri Sionske, koja rida, pruža ruke svoje govoreæi: teško meni! jer mi nestaje duše od ubilaca.
Previous Chapter
« Jeremija 3
Next Chapter
Jeremija 5 »

Jeremija (SRP1865) Chapter Selection

SRP1865 Book Selection List