Poslovice 17:1 (SRP1865)
Bolji je zalogaj suha hljeba s mirom nego kuæa puna poklane stoke sa svaðom.

Poslovice 17:2 (SRP1865)
Razuman sluga biæe gospodar nad sinom sramotnijem i s braæom æe dijeliti našljedstvo.

Poslovice 17:3 (SRP1865)
Topionica je za srebro i peæ za zlato, a srca iskušava Gospod.

Poslovice 17:4 (SRP1865)
Zao èovjek pazi na usne zle, a lažljivac sluša jezik pakostan.

Poslovice 17:5 (SRP1865)
Ko se ruga siromahu, sramoti stvoritelja njegova; ko se raduje nesreæi, neæe ostati bez kara.

Poslovice 17:6 (SRP1865)
Vijenac su starcima unuci, a slava sinovima oci njihovi.

Poslovice 17:7 (SRP1865)
Ne prilièi bezumnom visoka besjeda, akamoli knezu lažljiva besjeda.

Poslovice 17:8 (SRP1865)
Poklon je dragi kamen onome koji ga prima, kuda se god okrene napreduje.

Poslovice 17:9 (SRP1865)
Ko pokriva prijestup, traži ljubav; a ko ponavlja stvar, rastavlja glavne prijatelje.

Poslovice 17:10 (SRP1865)
Ukor tišti razumnoga veæma nego ludoga sto udaraca.

Poslovice 17:11 (SRP1865)
Zao èovjek traži samo odmet, ali æe se ljut glasnik poslati na nj.

Poslovice 17:12 (SRP1865)
Bolje je da èovjeka srete medvjedica kojoj su oteti medvjediæi, nego bezumnik u svom bezumlju.

Poslovice 17:13 (SRP1865)
Ko vraæa zlo za dobro, neæe se zlo odmaæi od kuæe njegove.

Poslovice 17:14 (SRP1865)
Ko poène svaðu, otvori ustavu vodi; zato prije nego se zametne, proði se raspre.

Poslovice 17:15 (SRP1865)
Ko opravda krivoga i ko osudi pravoga, obojica su gad Gospodu.

Poslovice 17:16 (SRP1865)
Na što je blago bezumnome u ruci kad nema razuma da pribavi mudrost?

Poslovice 17:17 (SRP1865)
U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji.

Poslovice 17:18 (SRP1865)
Èovjek bezuman daje ruku i jamèi se za prijatelja svojega.

Poslovice 17:19 (SRP1865)
Ko miluje svaðu, miluje grijeh; ko podiže uvis vrata svoja, traži pogibao.

Poslovice 17:20 (SRP1865)
Ko je opaka srca, neæe naæi dobra; i ko dvolièi jezikom, pašæe u zlo.

Poslovice 17:21 (SRP1865)
Ko rodi bezumna, na žalost mu je, niti æe se radovati otac luda.

Poslovice 17:22 (SRP1865)
Srce veselo pomaže kao lijek, a duh žalostan suši kosti.

Poslovice 17:23 (SRP1865)
Bezbožnik prima poklon iz njedara da prevrati putove pravdi.

Poslovice 17:24 (SRP1865)
Razumnomu je na licu mudrost, a oèi bezumniku vrljaju nakraj zemlje.

Poslovice 17:25 (SRP1865)
Žalost je ocu svojemu sin bezuman, i jad roditeljci svojoj.

Poslovice 17:26 (SRP1865)
Nije dobro globiti pravednika, ni da knezovi biju koga što je radio pravo.

Poslovice 17:27 (SRP1865)
Usteže rijeèi svoje èovjek koji zna, i tiha je duha èovjek razuman.

Poslovice 17:28 (SRP1865)
I bezuman kad muèi, misli se da je mudar, i razuman, kad stiskuje usne svoje.
Previous Chapter
« Poslovice 16
Next Chapter
Poslovice 18 »

Poslovice (SRP1865) Chapter Selection

SRP1865 Book Selection List