Zaharija 11:1 (SRP1865)
Otvori, Livane, vrata svoja, i oganj neka proždre kedre tvoje.

Zaharija 11:2 (SRP1865)
Ridaj, jelo, jer pade kedar, jer krasnici propadoše; ridajte, hrastovi Vasanski, jer se posijeèe šuma ograðena.

Zaharija 11:3 (SRP1865)
Stoji jauk pastira, jer se zatr slava njihova; stoji rika lavova, jer se opustoši ponos Jordanski.

Zaharija 11:4 (SRP1865)
Ovako veli Gospod Bog moj: pasi ovce klanice,

Zaharija 11:5 (SRP1865)
Koje ubijaju oni koji ih drže, niti ih ko krivi, i koji ih prodaju govore: blagosloven da je Gospod, obogatih se; i koji ih pasu, nijedan ih ne žali.

Zaharija 11:6 (SRP1865)
Zato neæu više žaliti stanovnika zemaljskih, govori Gospod, nego æu evo predati jednoga drugome u ruke i u ruke caru njihovu, i oni æe potrti zemlju a ja je neæu izbaviti iz ruku njihovijeh.

Zaharija 11:7 (SRP1865)
I pasoh ovce klanice, nevoljne od stada, i uzev dva štapa nazvah jedan blagost, a drugi nazvah sveza, i pasoh stado.

Zaharija 11:8 (SRP1865)
I pogubih tri pastira za mjesec dana, jer se duša moja ljuæaše na njih, i duša njihova mržaše na me.

Zaharija 11:9 (SRP1865)
I rekoh: neæu vas više pasti; koja pogine neka pogine, i koja propadne neka propadne, i koje ostanu neka jedu meso jedna drugoj.

Zaharija 11:10 (SRP1865)
I uzeh svoj štap, blagost, i slomih ga da ukinem zavjet svoj koji uèinih sa svijem narodima.

Zaharija 11:11 (SRP1865)
I ukide se onoga dana, i nevoljni od stada, koji gledahu na me, poznaše doista da bješe rijeè Gospodnja.

Zaharija 11:12 (SRP1865)
I rekoh im: ako vam je drago, dajte mi moju platu; ako li nije, nemojte; i izmjeriše mi platu, trideset srebrnika.

Zaharija 11:13 (SRP1865)
I reèe mi Gospod: baci lonèaru tu èasnu cijenu kojom me precijeniše. I uzev trideset srebrnika bacih ih u dom Gospodnji lonèaru.

Zaharija 11:14 (SRP1865)
Potom slomih drugi štap svoj, svezu, da ukinem bratstvo izmeðu Jude i Izrailja.

Zaharija 11:15 (SRP1865)
I Gospod mi reèe: uzmi jošte opravu bezumna pastira.

Zaharija 11:16 (SRP1865)
Jer evo ja æu podignuti pastira u zemlji, koji neæe obilaziti one koja gine, neæe tražiti nejake, niti æe lijeèiti ranjene, niti æe nositi sustale, nego æe jesti meso od pretilijeh, i papke æe im kidati.

Zaharija 11:17 (SRP1865)
Teško pastiru nikakom, koji ostavlja stado! Maè mu je nad mišicom i nad desnijem okom; mišica æe mu usahnuti i desno æe mu oko potamnjeti.
Previous Chapter
« Zaharija 10
Next Chapter
Zaharija 12 »

Zaharija (SRP1865) Chapter Selection

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14

SRP1865 Book Selection List