Apokalipsa 12:1 (SRP1865)
I znak veliki pokaza se na nebu: žena obuèena u sunce, i mjesec pod nogama njezinijem, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda.

Apokalipsa 12:2 (SRP1865)
I bješe trudna, i vikaše od muke, i muèaše se da rodi.

Apokalipsa 12:3 (SRP1865)
I pokaza se drugi znak na nebu, i gle, velika crvena aždaha, koja imaše sedam glava, i deset rogova; i na glavama njezinijem sedam kruna;

Apokalipsa 12:4 (SRP1865)
I rep njezin odvuèe treæinu zvijezda nebeskijeh, i baci ih na zemlju. I aždaha stajaše pred ženom koja šæaše da se porodi, da joj proždere dijete kad rodi.

Apokalipsa 12:5 (SRP1865)
I rodi muško, sina, koji æe pasti sve narode s palicom gvozdenom; i dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolu njegovu.

Apokalipsa 12:6 (SRP1865)
A žena uteèe u pustinju gdje imaše mjesto pripravljeno od Boga, da se onamo hrani hiljadu i dvjesta i šezdeset dana.

Apokalipsa 12:7 (SRP1865)
I posta rat na nebu. Mihailo i anðeli njegovi udariše na aždahu, i bi se aždaha i anðeli njezini.

Apokalipsa 12:8 (SRP1865)
I ne nadvladaše, i više im se ne naðe mjesta na nebu.

Apokalipsa 12:9 (SRP1865)
I zbaèena bi aždaha velika, stara zmija, koja se zove ðavo i sotona, koji vara sav vasioni svijet, i zbaèena bi na zemlju, i anðeli njezini zbaèeni biše s njom.

Apokalipsa 12:10 (SRP1865)
I èuh glas veliki na nebu koji govori: sad posta spasenije i sila i carstvo Boga našega, i oblast Hrista njegova; jer se zbaci opadaè braæe naše, koji ih opadaše pred Bogom našijem dan i noæ.

Apokalipsa 12:11 (SRP1865)
I oni ga pobijediše krvlju jagnjetovom i rijeèju svjedoèanstva svojega, i ne mariše za život svoj do same smrti.

Apokalipsa 12:12 (SRP1865)
Zato veselite se nebesa i vi koji živite na njima. Teško vama koji živite na zemlji i moru, jer ðavo siðe k vama, i vrlo se rasrdio, znajuæi da vremena malo ima.

Apokalipsa 12:13 (SRP1865)
I kad vidje aždaha da zbaèena bi na zemlju, gonjaše ženu koja rodi muško.

Apokalipsa 12:14 (SRP1865)
I ženi dana biše dva krila orla velikoga da leti u pustinju na svoje mjesto, gdje æe se hraniti vrijeme i vremena i po vremena, sakrivena od lica zmijina.

Apokalipsa 12:15 (SRP1865)
I ispusti zmija za ženom iz usta svojijeh vodu kao rijeku, da je utopi u rijeci.

Apokalipsa 12:16 (SRP1865)
I pomože zemlja ženi, i otvori zemlja usta svoja, i proždrije rijeku koju ispusti zmija iz usta svojijeh.

Apokalipsa 12:17 (SRP1865)
I razgnjevi se zmija na ženu, i otide da se pobije sa ostalijem sjemenom njezinijem, koje drži zapovijesti Božije i ima svjedoèanstvo Isusa Hrista.
Previous Chapter
« Apokalipsa 11
Next Chapter
Apokalipsa 13 »

Apokalipsa (SRP1865) Chapter Selection

SRP1865 Book Selection List