Apokalipsa 6:1 (SRP1865)
I vidjeh kad otvori jagnje jedan od sedam peèata, i èuh jednu od èetiri životinje gdje govori kao glas gromovni: doði i viði.

Apokalipsa 6:2 (SRP1865)
I vidjeh, i gle, konj bijel, i onaj što sjeðaše na njemu imadijaše strijelu; i njemu se dade vijenac, i iziðe pobjeðujuæi, i da pobijedi.

Apokalipsa 6:3 (SRP1865)
I kad otvori drugi peèat, èuh drugu životinju gdje govori: doði i viði.

Apokalipsa 6:4 (SRP1865)
I iziðe drugi konj rið, i onome što sjeðaše na njemu dade se da uzme mir sa zemlje, i da ubija jedan drugoga, i dade mu se maè veliki.

Apokalipsa 6:5 (SRP1865)
I kad otvori treæi peèat, èuh treæu životinju gdje govori: doði i viði. I vidjeh, i gle, konj vran, i onaj što sjeðaše na njemu imaðaše mjerila u ruci svojoj.

Apokalipsa 6:6 (SRP1865)
I èuh glas izmeðu èetiri životinje gdje govori: oka pšenice za groš, i tri oke jeèma za groš; a ulja i vina neæe ni biti.

Apokalipsa 6:7 (SRP1865)
I kad otvori èetvrti peèat, èuh glas èetvrte životinje gdje govori: doði i viði.

Apokalipsa 6:8 (SRP1865)
I vidjeh, i gle, konj blijed, i onome što sjeðaše na njemu bješe ime smrt, i pakao iðaše za njim; i njemu se dade oblast na èetvrtom dijelu zemlje da ubije maèem i glaðu i smræu i zvjerinjem zemaljskijem.

Apokalipsa 6:9 (SRP1865)
I kad otvori peti peèat, vidjeh pod oltarom duše pobijenijeh za rijeè Božiju i za svjedoèanstvo koje imahu.

Apokalipsa 6:10 (SRP1865)
I povikaše glasom velikijem govoreæi: dokle, gospodaru sveti i istiniti! ne sudiš i ne kaješ krvi naše na onima što žive na zemlji?

Apokalipsa 6:11 (SRP1865)
I dane biše svakome od njih haljine bijele, i reèeno im bi da poèinu još malo vremena, dokle se navrše i drugari njihovi i braæa njihova, koji valja da budu pobijeni kao i oni.

Apokalipsa 6:12 (SRP1865)
I vidjeh kad otvori šesti peèat, i gle, zatrese se zemlja vrlo, i sunce posta crno kao vreæa od kostrijeti, i mjesec posta kao krv;

Apokalipsa 6:13 (SRP1865)
I zvijezde nebeske padoše na zemlju kao što smokva odbacuje pupke svoje kad je veliki vjetar zaljulja.

Apokalipsa 6:14 (SRP1865)
I nebo se izmaèe kao knjiga kad se savije, i svaka gora i ostrvo s mjesta svojijeh pokrenuše se.

Apokalipsa 6:15 (SRP1865)
I carevi zemaljski, i boljari, i bogati, i vojvode, i silni, i svaki rob, i svaki slobodnjak, sakriše se po peæinama i po kamenjacima gorskijem;

Apokalipsa 6:16 (SRP1865)
I govoriše gorama i kamenju: padnite na nas, i sakrijte nas od lica onoga što sjedi na prijestolu, i od gnjeva jagnjetova.

Apokalipsa 6:17 (SRP1865)
Jer doðe veliki dan gnjeva njegova, i ko može ostati?