Jovanu 12:1 (SRP1865)
A Isus prije pashe na šest dana doðe u Vitaniju gdje bješe Lazar što umrije, koga podiže iz mrtvijeh.

Jovanu 12:2 (SRP1865)
Ondje mu pak zgotoviše veèeru, i Marta služaše, a i Lazar sjeðaše s njim za trpezom;

Jovanu 12:3 (SRP1865)
A Marija uzevši litru pravoga nardova mnogocjenoga mira pomaza noge Isusove, i otr kosom svojom noge njegove; a kuæa se napuni mirisa od mira.

Jovanu 12:4 (SRP1865)
Onda reèe jedan od uèenika njegovijeh, Juda Simonov Iskariotski, koji ga poslije izdade:

Jovanu 12:5 (SRP1865)
Zašto se ovo miro ne prodade za trista groša i ne dade siromasima?

Jovanu 12:6 (SRP1865)
A ovo ne reèe što se staraše za siromahe, nego što bješe lupež, i imaše kovèežiæ, i nošaše što se metaše u nj.

Jovanu 12:7 (SRP1865)
A Isus reèe: ne dirajte u nju; ona je to dohranila za dan mojega pogreba;

Jovanu 12:8 (SRP1865)
Jer siromahe svagda imate sa sobom, a mene nemate svagda.

Jovanu 12:9 (SRP1865)
Razumje pak mnogi narod iz Judeje da je ondje i doðoše ne samo Isusa radi nego i da vide Lazara kojega podiže iz mrtvijeh.

Jovanu 12:10 (SRP1865)
A glavari sveštenièki dogovoriše se da i Lazara ubiju;

Jovanu 12:11 (SRP1865)
Jer mnogi njega radi iðahu iz Judeje i vjerovahu Isusa.

Jovanu 12:12 (SRP1865)
A sjutradan mnogi od naroda koji bješe došao na praznik, èuvši da Isus ide u Jerusalim

Jovanu 12:13 (SRP1865)
Uzeše grane od finika i iziðoše mu na susret, i vikahu govoreæi: osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev.

Jovanu 12:14 (SRP1865)
A Isus našavši magare usjede na nj, kao što je pisano:

Jovanu 12:15 (SRP1865)
Ne boj se kæeri Sionova, evo car tvoj ide sjedeæi na magaretu.

Jovanu 12:16 (SRP1865)
Ali ovo uèenici njegovi ne razumješe prije: nego kad se proslavi Isus onda se opomenuše da ovo bješe za njega pisano, i ovo mu uèiniše.

Jovanu 12:17 (SRP1865)
A narod svjedoèaše koji bješe prije s njim kad Lazara izazva iz groba i podiže ga iz mrtvijeh.

Jovanu 12:18 (SRP1865)
Zato ga i srete narod, jer èuše da on uèini ovo èudo.

Jovanu 12:19 (SRP1865)
A fariseji govorahu meðu sobom: vidite da ništa ne pomaže? gle, svijet ide za njim.

Jovanu 12:20 (SRP1865)
A bijahu neki Grci meðu onima koji bijahu došli na praznik da se mole Bogu.

Jovanu 12:21 (SRP1865)
Oni dakle pristupiše k Filipu, koji bješe iz Vitsaide Galilejske, i moljahu ga govoreæi: gospodine! mi bismo htjeli da vidimo Isusa.

Jovanu 12:22 (SRP1865)
Doðe Filip i kaza Andriji, a Andrija i Filip opet kazaše Isusu.

Jovanu 12:23 (SRP1865)
A Isus odgovori im govoreæi: doðe èas da se proslavi sin èovjeèij.

Jovanu 12:24 (SRP1865)
Zaista, zaista vam kažem: ako zrno pšenièno padnuvši na zemlju ne umre, onda jedno ostane; ako li umre mnogo roda rodi:

Jovanu 12:25 (SRP1865)
Koji ljubi dušu svoju izgubiæe je, a ko mrzi na dušu svoju na ovom svijetu, saèuvaæe je za život vjeèni.

Jovanu 12:26 (SRP1865)
Ko meni služi, za mnom nek ide, i gdje sam ja ondje i sluga moj neka bude; i ko meni služi onoga æe poštovati otac moj.

Jovanu 12:27 (SRP1865)
Sad je duša moja žalosna; i šta da kažem? Oèe! saèuvaj me od ovoga èasa; ali zato doðoh na èas ovaj.

Jovanu 12:28 (SRP1865)
Oèe! proslavi ime svoje! Tada glas doðe s neba: i proslavio sam, i opet æu proslaviti.

Jovanu 12:29 (SRP1865)
A kad èu narod koji stajaše, govorahu: grom zagrmi; a drugi govorahu: anðeo mu govori.

Jovanu 12:30 (SRP1865)
Isus odgovori i reèe: ovaj glas ne bi mene radi nego naroda radi.

Jovanu 12:31 (SRP1865)
Sad je sud ovome svijetu; sad æe biti istjeran knez ovoga svijeta napolje.

Jovanu 12:32 (SRP1865)
I kad ja budem podignut od zemlje, sve æu privuæi k sebi.

Jovanu 12:33 (SRP1865)
A ovo govoraše da pokaže kakvom æe smrti umrijeti.

Jovanu 12:34 (SRP1865)
Narod mu odgovori: mi èusmo iz zakona da æe Hristos ostati vavijek; kako ti govoriš da se sinu èovjeèijemu valja podignuti? Ko je taj sin èovjeèij?

Jovanu 12:35 (SRP1865)
A Isus im reèe: još je malo vremena vidjelo s vama; hodite dok vidjelo imate da vas tama ne obuzme; jer ko hodi po tami ne zna kuda ide.

Jovanu 12:36 (SRP1865)
Dok vidjelo imate vjerujte vidjelo, da budete sinovi vidjela. Rekavši ovo Isus otide i sakri se od njih.

Jovanu 12:37 (SRP1865)
Ako je i èinio tolika èudesa pred njima, opet ga ne vjerovahu;

Jovanu 12:38 (SRP1865)
Da se zbude rijeè Isaije proroka koji reèe: Gospode! ko vjerova govorenju našemu? i ruka Gospodnja kome se otkri?

Jovanu 12:39 (SRP1865)
Zato ne mogahu vjerovati, jer opet reèe Isaija:

Jovanu 12:40 (SRP1865)
Zaslijepio je oèi njihove i okamenio srca njihova, da ne vide oèima ni srcem razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim.

Jovanu 12:41 (SRP1865)
Ovo reèe Isaija kad vidje slavu njegovu i govori za njega.

Jovanu 12:42 (SRP1865)
Ali opet i od knezova mnogi ga vjerovaše; nego radi fariseja ne priznavahu, da ne bi bili izgnani iz zbornice;

Jovanu 12:43 (SRP1865)
Jer im veæma omilje slava ljudska nego slava Božija.

Jovanu 12:44 (SRP1865)
A Isus povika i reèe: ko mene vjeruje ne vjeruje mene, nego onoga koji me posla;

Jovanu 12:45 (SRP1865)
I ko vidi mene vidi onoga koji me posla.

Jovanu 12:46 (SRP1865)
Ja doðoh vidjelo na svijet, da nijedan koji me vjeruje ne ostane u tami.

Jovanu 12:47 (SRP1865)
I ko èuje moje rijeèi i ne vjeruje, ja mu neæu suditi; jer ja ne doðoh da sudim svijetu, nego da spasem svijet.

Jovanu 12:48 (SRP1865)
Koji se odrièe mene, i ne prima rijeèi mojijeh, ima sebi sudiju: rijeè koju ja govorih ona æe mu suditi u pošljednji dan;

Jovanu 12:49 (SRP1865)
Jer ja od sebe ne govorih, nego otac koji me posla on mi dade zapovijest šta æu kazati i šta æu govoriti.

Jovanu 12:50 (SRP1865)
I znam da je zapovijest njegova život vjeèni. Što ja dakle govorim onako govorim kao što mi reèe otac.
Previous Chapter
« Jovanu 11
Next Chapter
Jovanu 13 »

Jovanu (SRP1865) Chapter Selection

SRP1865 Book Selection List