Jovanu 19:1 (SRP1865)
Tada dakle Pilat uze Isusa i šiba ga.

Jovanu 19:2 (SRP1865)
I vojnici spletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i obukoše mu skerletnu haljinu,

Jovanu 19:3 (SRP1865)
I govorahu: zdravo, care Judejski! i bijahu ga po obrazima.

Jovanu 19:4 (SRP1865)
Onda Pilat iziðe opet napolje, i reèe im: evo ga izvodim k vama napolje, da vidite da na njemu ne nalazim nikakve krivice.

Jovanu 19:5 (SRP1865)
A Isus iziðe napolje pod vijencem od trnja i u skerletnoj haljini. I reèe im Pilat: evo èovjeka!

Jovanu 19:6 (SRP1865)
A kad ga vidješe glavari sveštenièki i momci, povikaše govoreæi: raspni ga, raspni. Pilat im reèe: uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivice.

Jovanu 19:7 (SRP1865)
Odgovoriše mu Jevreji: mi imamo zakon i po zakonu našemu valja da umre, jer naèini sebe sinom Božijim.

Jovanu 19:8 (SRP1865)
Kad dakle Pilat èu ovu rijeè, poboja se veæma.

Jovanu 19:9 (SRP1865)
I opet uðe u sudnicu, i reèe Isusu: odakle si ti? A Isus mu ne dade odgovora.

Jovanu 19:10 (SRP1865)
A Pilat mu reèe: zar meni ne govoriš? ne znaš li da imam vlast raspeti te, i vlast imam pustiti te?

Jovanu 19:11 (SRP1865)
Isus odgovori: ne bi imao vlasti nikakve nada mnom kad ti ne bi bilo dano odozgo; zato onaj ima veæi grijeh koji me predade tebi.

Jovanu 19:12 (SRP1865)
Od tada gledaše Pilat da ga pusti. Ali Jevreji vikahu govoreæi: ako ovoga pustiš nijesi prijatelj æesaru. Svaki koji sebe carem gradi protivi se æesaru.

Jovanu 19:13 (SRP1865)
Pilat dakle èuvši ovu rijeè izvede Isusa napolje, i sjede na sudijnsku stolicu na mjestu koje se zove kaldrma a Jevrejski Gavata.

Jovanu 19:14 (SRP1865)
A bješe petak uoèi pashe oko šestoga sahata; i Pilat reèe Jevrejima: evo car vaš.

Jovanu 19:15 (SRP1865)
A oni vikahu: uzmi, uzmi, raspni ga. Pilat im reèe: zar cara vašega da razapnem? Odgovoriše glavari sveštenièki: mi nemamo cara osim æesara.

Jovanu 19:16 (SRP1865)
Tada im ga dakle predade da se razapne. A oni uzeše Isusa i odvedoše.

Jovanu 19:17 (SRP1865)
I noseæi krst svoj iziðe na mjesto koje se zove košturnica a Jevrejski Golgota.

Jovanu 19:18 (SRP1865)
Ondje ga razapeše, i s njim drugu dvojicu s jedne i s druge strane, a Isusa u srijedi.

Jovanu 19:19 (SRP1865)
Pilat pak napisa i natpis i metnu na krst; i bješe napisano: Isus Nazareæanin car Judejski.

Jovanu 19:20 (SRP1865)
I onaj natpis èitaše mnogi od Jevreja; jer mjesto bješe blizu grada gdje razapeše Isusa; i bješe napisano Jevrejski, Grèki, Latinski.

Jovanu 19:21 (SRP1865)
A Jevrejski glavari sveštenièki govorahu Pilatu: ne piši: car Judejski, nego da sam reèe: ja sam car Judejski.

Jovanu 19:22 (SRP1865)
Pilat odgovori: što pisah pisah.

Jovanu 19:23 (SRP1865)
A vojnici kad razapeše Isusa uzeše njegove haljine i naèiniše èetiri dijela, svakome vojniku po dijel, i dolamu; a dolama ne bješe šivena nego izatkana sva s vrha do dna.

Jovanu 19:24 (SRP1865)
Onda rekoše meðu sobom: da je ne deremo, nego da bacimo kocke za nju kome æe dopasti. Da se zbude pismo koje govori: razdijeliše haljine moje meðu sobom, i za dolamu moju baciše kocke. Vojnici dakle tako uèiniše.

Jovanu 19:25 (SRP1865)
A stajahu kod krsta Isusova mati njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina.

Jovanu 19:26 (SRP1865)
A Isus vidjevši mater i uèenika koga ljubljaše gdje stoji reèe materi svojoj: ženo! eto ti sina!

Jovanu 19:27 (SRP1865)
Potom reèe uèeniku: eto ti matere! I od onoga èasa uze je uèenik k sebi.

Jovanu 19:28 (SRP1865)
Potom znajuæi Isus da se veæ sve svrši, da se zbude pismo reèe: žedan sam.

Jovanu 19:29 (SRP1865)
Ondje stajaše sud pun octa; a oni napuniše sunðer octa, i nataknuvši na trsku, prinesoše k ustima njegovijem.

Jovanu 19:30 (SRP1865)
A kad primi Isus ocat reèe: svrši se. I preklonivši glavu predade duh.

Jovanu 19:31 (SRP1865)
A buduæi da bješe petak, pa da ne bi tijela ostala na krstu u subotu jer bijaše veliki dan ona subota Jevreji moliše Pilata da im prebiju golijeni pa da ih skinu.

Jovanu 19:32 (SRP1865)
Onda doðoše vojnici, i prvome dakle prebiše golijeni i drugome raspetome s njim.

Jovanu 19:33 (SRP1865)
A došavši na Isusa, kad ga vidješe da je veæ umro, ne prebiše mu golijeni;

Jovanu 19:34 (SRP1865)
Nego jedan od vojnika probode mu rebra kopljem; i odmah iziðe krv i voda.

Jovanu 19:35 (SRP1865)
I onaj što vidje posvjedoèi, i svjedoèanstvo je njegovo istinito; i on zna da istinu govori da vi vjerujete.

Jovanu 19:36 (SRP1865)
Jer se ovo dogodi da se zbude pismo: kost njegova da se ne prelomi.

Jovanu 19:37 (SRP1865)
I opet drugo pismo govori: pogledaæe onoga koga probodoše.

Jovanu 19:38 (SRP1865)
A potom Josif iz Arimateje, koji bješe uèenik Isusov ali kradom od straha Jevrejskoga, moli Pilata da uzme tijelo Isusovo, i dopusti Pilat. Onda doðe i uze tijelo Isusovo.

Jovanu 19:39 (SRP1865)
A doðe i Nikodim, koji prije dolazi k Isusu noæu, i donese pomiješane smirne i aloja oko sto litara.

Jovanu 19:40 (SRP1865)
I uzeše tijelo Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je obièaj u Jevreja da ukopavaju.

Jovanu 19:41 (SRP1865)
A bijaše blizu onoga mjesta gdje bješe razapet, vrt, i u vrtu grob nov, u koji niko nikad ne bješe metnut.

Jovanu 19:42 (SRP1865)
Ondje dakle petka radi Jevrejskoga, jer bješe blizu grob, metnuše Isusa.