Jovanu 6:1 (SRP1865)
Potom otide Isus preko mora Galilejskoga kod Tiverijade.

Jovanu 6:2 (SRP1865)
I za njim iðaše mnoštvo naroda, jer viðahu èudesa njegova koja èinjaše na bolesnicima.

Jovanu 6:3 (SRP1865)
A Isus iziðe na goru, i ondje sjeðaše s uèenicima svojijem.

Jovanu 6:4 (SRP1865)
A bijaše blizu pasha praznik Jevrejski.

Jovanu 6:5 (SRP1865)
Podignuvši dakle Isus oèi, i vidjevši da mnoštvo naroda ide k njemu, reèe Filipu: gdje æemo kupiti hljeba da ovi jedu?

Jovanu 6:6 (SRP1865)
A ovo govoraše kušajuæi ga, jer sam znadijaše šta æe èiniti.

Jovanu 6:7 (SRP1865)
Odgovori mu Filip: dvjesta groša hljeba nije dosta da svakome od njih po malo dopadne.

Jovanu 6:8 (SRP1865)
Reèe mu jedan od uèenika njegovijeh, Andrija, brat Simona Petra:

Jovanu 6:9 (SRP1865)
Ovdje ima jedno momèe koje ima pet hljebova jeèmenijeh i dvije ribe; ali šta je to na toliki svijet!

Jovanu 6:10 (SRP1865)
A Isus reèe: posadite ljude. A bješe trave mnogo na onome mjestu. Posadi se dakle ljudi na broj oko pet hiljada.

Jovanu 6:11 (SRP1865)
A Isus uzevši one hljebove, i davši hvalu, dade uèenicima, a uèenici onima koji bijahu posaðeni; tako i od riba koliko htješe.

Jovanu 6:12 (SRP1865)
I kad se nasitiše, reèe uèenicima svojijem: skupite komade što pretekoše da ništa ne propadne.

Jovanu 6:13 (SRP1865)
I skupiše, i napuniše dvanaest kotarica komada od pet hljebova jeèmenijeh što preteèe iza onijeh što su jeli.

Jovanu 6:14 (SRP1865)
A ljudi vidjevši èudo koje uèini Isus govorahu: ovo je zaista onaj prorok koji treba da doðe na svijet.

Jovanu 6:15 (SRP1865)
A kad razumje Isus da hoæe da doðu da ga uhvate i da ga uèine carem, otide opet u goru sam.

Jovanu 6:16 (SRP1865)
A kad bi uveèe siðoše uèenici njegovi na more,

Jovanu 6:17 (SRP1865)
I uðoše u laðu, i poðoše preko mora u Kapernaum. I veæ se bijaše smrklo, a Isus ne bješe došao k njima.

Jovanu 6:18 (SRP1865)
A more se podizaše od velikoga vjetra.

Jovanu 6:19 (SRP1865)
Vozivši pak oko dvadeset i pet ili trideset potrkališta ugledaše Isusa gdje ide po moru i došao blizu do laðe, i uplašiše se.

Jovanu 6:20 (SRP1865)
A on im reèe: ja sam; ne bojte se.

Jovanu 6:21 (SRP1865)
Onda ga s radošæu uzeše u laðu; i odmah laða bi na zemlji u koju iðahu.

Jovanu 6:22 (SRP1865)
Sjutradan pak narod koji stajaše preko mora kad vidje da laðe druge ne bješe ondje osim one jedne što u nju uðoše uèenici njegovi, i da ne uðe Isus s uèenicima svojijem u laðu nego sami uèenici njegovi otidoše,

Jovanu 6:23 (SRP1865)
A druge laðe iz Tiverijade doðoše blizu onog mjesta gdje jedoše hljeb kad Gospod dade hvalu,

Jovanu 6:24 (SRP1865)
Kad vidje narod da Isusa ne bješe ondje ni uèenika njegovijeh, uðoše i oni u laðe, i doðoše u Kapernaum da traže Isusa.

Jovanu 6:25 (SRP1865)
I našavši ga preko mora rekoše mu: Ravi! kad si došao ovamo?

Jovanu 6:26 (SRP1865)
Isus im odgovori i reèe: zaista, zaista vam kažem: ne tražite me što èudesa vidjeste, nego što jedoste hljeba i nasitiste se.

Jovanu 6:27 (SRP1865)
Starajte se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za vjeèni život, koje æe vam dati sin èovjeèij, jer ovoga potvrdi otac Bog.

Jovanu 6:28 (SRP1865)
A oni mu rekoše: šta æemo èiniti da radimo djela Božija?

Jovanu 6:29 (SRP1865)
Odgovori Isus i reèe im: ovo je djelo Božije da vjerujete onoga koga on posla.

Jovanu 6:30 (SRP1865)
A oni mu rekoše: kakav dakle ti pokazuješ znak da vidimo i da vjerujemo? šta radiš ti?

Jovanu 6:31 (SRP1865)
Ocevi naši jedoše manu u pustinji, kao što je napisano: hljeb s neba dade im da jedu.

Jovanu 6:32 (SRP1865)
Tada im reèe Isus: zaista, zaista vam kažem: Mojsije ne dade vama hljeba s neba, nego vam otac moj daje hljeb istiniti s neba;

Jovanu 6:33 (SRP1865)
Jer je hljeb Božij onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.

Jovanu 6:34 (SRP1865)
Tada mu rekoše: Gospode! daj nam svagda taj hljeb.

Jovanu 6:35 (SRP1865)
A Isus im reèe: ja sam hljeb života: koji meni dolazi neæe ogladnjeti, i koji mene vjeruje neæe nikad ožednjeti.

Jovanu 6:36 (SRP1865)
Nego vam kazah da me i vidjeste i ne vjerujete.

Jovanu 6:37 (SRP1865)
Sve što meni daje otac k meni æe doæi; i koji dolazi k meni neæu ga istjerati napolje.

Jovanu 6:38 (SRP1865)
Jer siðoh s neba ne da èinim volju svoju, nego volju oca koji me posla.

Jovanu 6:39 (SRP1865)
A ovo je volja oca koji me posla da od onoga što mi dade ništa ne izgubim, nego da ga vaskrsnem u pošljednji dan.

Jovanu 6:40 (SRP1865)
A ovo je volja onoga koji me posla da svaki koji vidi sina i vjeruje ga ima život vjeèni; i ja æu ga vaskrsnuti u pošljednji dan.

Jovanu 6:41 (SRP1865)
Tada vikahu Jevreji na njega što reèe: ja sam hljeb koji siðe s neba.

Jovanu 6:42 (SRP1865)
I govorahu: nije li ovo Isus sin Josifov kojemu mi znamo oca i mater? kako dakle on govori: ja siðoh s neba?

Jovanu 6:43 (SRP1865)
Onda Isus odgovori i reèe im: ne vièite meðu sobom.

Jovanu 6:44 (SRP1865)
Niko ne može doæi k meni ako ga ne dovuèe otac koji me posla; i ja æu ga vaskrsnuti u pošljednji dan.

Jovanu 6:45 (SRP1865)
U prorocima stoji napisano: i biæe svi nauèeni od Boga. Svaki koji èuje od oca i nauèi, doæi æe k meni.

Jovanu 6:46 (SRP1865)
Ne da je ko vidio oca osim onoga koji je od Boga: on vidje oca.

Jovanu 6:47 (SRP1865)
Zaista, zaista vam kažem: koji vjeruje mene ima život vjeèni.

Jovanu 6:48 (SRP1865)
Ja sam hljeb života.

Jovanu 6:49 (SRP1865)
Ocevi vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe.

Jovanu 6:50 (SRP1865)
Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre.

Jovanu 6:51 (SRP1865)
Ja sam hljeb živi koji siðe s neba; koji jede od ovoga hljeba življeæe vavijek; i hljeb koji æu ja dati tijelo je moje, koje æu dati za život svijeta.

Jovanu 6:52 (SRP1865)
A Jevreji se prepirahu meðu sobom govoreæi: kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo?

Jovanu 6:53 (SRP1865)
A Isus im reèe: zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijela sina èovjeèijega i ne pijete krvi njegove, neæete imati života u sebi.

Jovanu 6:54 (SRP1865)
Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vjeèni, i ja æu ga vaskrsnuti u pošljednji dan:

Jovanu 6:55 (SRP1865)
Jer je tijelo moje pravo jelo i krv moja pravo piæe.

Jovanu 6:56 (SRP1865)
Koji jede moje tijelo i pije moju krv stoji u meni i ja u njemu.

Jovanu 6:57 (SRP1865)
Kao što me posla živi otac, i ja živim oca radi; i koji jede mene i on æe življeti mene radi.

Jovanu 6:58 (SRP1865)
Ovo je hljeb koji siðe s neba: ne kao što vaši ocevi jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj življeæe vavijek.

Jovanu 6:59 (SRP1865)
Ovo reèe u zbornici kad uèaše u Kapernaumu.

Jovanu 6:60 (SRP1865)
Tada mnogi od uèenika njegovijeh koji slušahu rekoše: ovo je tvrda besjeda! ko je može slušati?

Jovanu 6:61 (SRP1865)
A Isus znajuæi u sebi da uèenici njegovi vièu na to, reèe im: zar vas ovo sablažnjava?

Jovanu 6:62 (SRP1865)
A kad vidite sina èovjeèijega da odlazi gore gdje je prije bio?

Jovanu 6:63 (SRP1865)
Duh je ono što oživljava; tijelo ne pomaže ništa. Rijeèi koje vam ja rekoh duh su i život su.

Jovanu 6:64 (SRP1865)
Ali imaju neki meðu vama koji ne vjeruju. Jer znadijaše Isus od poèetka koji su što ne vjeruju, i ko æe ga izdati.

Jovanu 6:65 (SRP1865)
I reèe: zato vam rekoh da niko ne može doæi k meni ako mu ne bude dano od oca mojega.

Jovanu 6:66 (SRP1865)
Od tada mnogi od uèenika njegovijeh otidoše natrag, i više ne iðahu s njim.

Jovanu 6:67 (SRP1865)
A Isus reèe dvanaestorici: da neæete i vi otiæi?

Jovanu 6:68 (SRP1865)
Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode! kome æemo iæi? Ti imaš rijeèi vjeènoga života.

Jovanu 6:69 (SRP1865)
I mi vjerovasmo i poznasmo da si ti Hristos, sin Boga živoga.

Jovanu 6:70 (SRP1865)
Isus im odgovori: ne izbrah li ja vas dvanaestoricu, i jedan je od vas ðavo?

Jovanu 6:71 (SRP1865)
A govoraše za Judu Simonova Iskariota, jer ga on šæaše izdati, i bijaše jedan od dvanaestorice.
Previous Chapter
« Jovanu 5
Next Chapter
Jovanu 7 »

Jovanu (SRP1865) Chapter Selection

SRP1865 Book Selection List