Postanak 41:1 (SRP1865)
A poslije dvije godine dana usni Faraon, a on stoji na jednoj rijeci.

Postanak 41:2 (SRP1865)
I gle, iz rijeke izaðe sedam krava lijepijeh i debelijeh, i stadoše pasti po obali.

Postanak 41:3 (SRP1865)
I gle, iza njih izaðe iz rijeke sedam drugih krava, ružnijeh i mršavijeh, i stadoše pored onijeh krava na obali.

Postanak 41:4 (SRP1865)
I ove krave ružne i mršave pojedoše onijeh sedam krava lijepijeh i debelijeh. U tom se probudi Faraon.

Postanak 41:5 (SRP1865)
Pa opet zaspav usni drugom, a to sedam klasova izraste iz jednoga stabla jedrijeh i lijepijeh;

Postanak 41:6 (SRP1865)
A iza njih isklija sedam klasova malijeh i šturijeh;

Postanak 41:7 (SRP1865)
Pa ovi klasovi mali pojedoše onijeh sedam velikijeh i jedrijeh. U tom se probudi Faraon i vidje da je san.

Postanak 41:8 (SRP1865)
I kad bi ujutru, on se zabrinu u duhu, i poslav sazva sve gatare Misirske i sve mudarce, i pripovjedi im šta je snio; ali niko ne može kazati Faraonu šta znaèi.

Postanak 41:9 (SRP1865)
Tada progovori starješina nad peharnicima Faraonu i reèe: danas se opomenuh grijeha svojega.

Postanak 41:10 (SRP1865)
Kad se Faraon rasrdi na sluge svoje i baci u tamnicu u kuæi zapovjednika stražarskoga mene i starješinu nad hljebarima,

Postanak 41:11 (SRP1865)
Usnismo u jednu noæ ja i on, svaki za sebe po znaèenju sna svojega usnismo.

Postanak 41:12 (SRP1865)
A ondje bijaše s nama momèe Jevrejèe, sluga zapovjednika stražarskoga, i mi mu pripovjedismo sne, a on nam kaza šta èiji san znaèi.

Postanak 41:13 (SRP1865)
I zbi se kako nam kaza: mene povrati Faraon u službu, a onoga objesi.

Postanak 41:14 (SRP1865)
Tada Faraon posla po Josifa, i brže ga izvedoše iz tamnice, a on se obrija i preobuèe se, te izaðe pred Faraona.

Postanak 41:15 (SRP1865)
A Faraon reèe Josifu: usnih san, pa mi niko ne umije da kaže šta znaèi; a za tebe èujem da umiješ kazivati sne.

Postanak 41:16 (SRP1865)
A Josif odgovori Faraonu i reèe: to nije u mojoj vlasti, Bog æe javiti dobro Faraonu.

Postanak 41:17 (SRP1865)
I reèe Faraon Josifu: usnih, a ja stojim kraj rijeke na obali.

Postanak 41:18 (SRP1865)
I gle, iz rijeke izaðe sedam krava debelijeh i lijepijeh, te stadoše pasti po obali.

Postanak 41:19 (SRP1865)
I gle, iza njih izaðe sedam drugih krava rðavijeh, i vrlo ružnijeh i mršavijeh, kakvijeh nijesam vidio u cijeloj zemlji Misirskoj.

Postanak 41:20 (SRP1865)
I ove krave mršave i ružne pojedoše onijeh sedam debelijeh,

Postanak 41:21 (SRP1865)
I kad im biše u trbuhu, ne poznavaše se da su im u trbuhu, nego opet bjehu onako ružne kao prije. U tom se probudih.

Postanak 41:22 (SRP1865)
Pa opet usnih, a to sedam klasova izraste iz jednoga stabla jedrijeh i lijepijeh;

Postanak 41:23 (SRP1865)
A iza njih isklija sedam malijeh, tankijeh i šturijeh.

Postanak 41:24 (SRP1865)
I ovi tanki klasovi proždriješe onijeh sedam lijepijeh. I ovo pripovjedih gatarima, ali mi nijedan ne zna kazati šta znaèi.

Postanak 41:25 (SRP1865)
A Josif reèe Faraonu: oba su sna Faraonova jednaka; Bog javlja Faraonu šta je naumio.

Postanak 41:26 (SRP1865)
Sedam lijepijeh krava jesu sedam godina, i sedam lijepijeh klasova jesu sedam godina; oba su sna jednaka.

Postanak 41:27 (SRP1865)
A sedam krava mršavijeh i ružnijeh, što izaðoše iza onijeh, jesu sedam godina; i sedam klasova sitnijeh i šturijeh biæe sedam godina gladnijeh.

Postanak 41:28 (SRP1865)
To je što rekoh Faraonu: Bog kaže Faraonu šta je naumio.

Postanak 41:29 (SRP1865)
Evo doæi æe sedam godina vrlo rodnijeh svoj zemlji Misirskoj.

Postanak 41:30 (SRP1865)
A iza njih nastaæe sedam gladnijeh godina, gdje æe se zaboraviti sve obilje u zemlji Misirskoj, jer æe glad satrti zemlju,

Postanak 41:31 (SRP1865)
Te se neæe znati to obilje u zemlji od gladi potonje, jer æe biti vrlo velika.

Postanak 41:32 (SRP1865)
A što je dva puta zasopce Faraon snio, to je zato što je zacijelo Bog tako naumio, i naskoro æe to uèiniti Bog.

Postanak 41:33 (SRP1865)
Nego sada neka potraži Faraon èovjeka mudra i razumna, pa neka ga postavi nad zemljom Misirskom.

Postanak 41:34 (SRP1865)
I neka gleda Faraon da postavi starješine po zemlji, i pokupi petinu po zemlji Misirskoj za sedam rodnijeh godina;

Postanak 41:35 (SRP1865)
Neka skupljaju od svakoga žita za rodnijeh godina koje idu, i neka snesu pod ruku Faraonovu svakoga žita u sve gradove, i neka èuvaju,

Postanak 41:36 (SRP1865)
Da se naðe hrane zemlji za sedam godina gladnijeh, kad nastanu, da ne propadne zemlja od gladi.

Postanak 41:37 (SRP1865)
I ovo se uèini dobro Faraonu i svijem slugama njegovijem.

Postanak 41:38 (SRP1865)
I reèe Faraon slugama svojim: možemo li naæi èovjeka kakav je ovaj, u kojem bi bio duh Božji?

Postanak 41:39 (SRP1865)
Pa reèe Faraon Josifu: kad je tebi javio Bog sve ovo, nema nikoga tako mudra i razumna kao što si ti.

Postanak 41:40 (SRP1865)
Ti æeš biti nad domom mojim, i sav æe ti narod moj usta ljubiti; samo æu ovijem prijestolom biti veæi od tebe.

Postanak 41:41 (SRP1865)
I još reèe Faraon Josifu: evo, postavljam te nad svom zemljom Misirskom.

Postanak 41:42 (SRP1865)
I skide Faraon prsten s ruke svoje i metnu ga Josifu na ruku, i obuèe ga u haljine od tankoga platna, i objesi mu zlatnu verižicu o vratu,

Postanak 41:43 (SRP1865)
I posadi ga na kola koja bijahu druga za njegovijem, i zapovjedi da pred njim vièu: klanjajte se! i da ga je postavio nad svom zemljom Misirskom.

Postanak 41:44 (SRP1865)
I još reèe Faraon Josifu: ja sam Faraon, ali bez tebe neæe niko maæi ruke svoje ni noge svoje u svoj zemlji Misirskoj.

Postanak 41:45 (SRP1865)
I nadje Faraon Josifu ime Psontomfanih, i oženi ga Asenetom kæerju Potifere sveštenika Onskoga. I poðe Josif po zemlji Misirskoj.

Postanak 41:46 (SRP1865)
A bijaše Josifu trideset godina kad izaðe pred Faraona cara Misirskoga. I otišav od Faraona obiðe svu zemlju Misirsku.

Postanak 41:47 (SRP1865)
I za sedam rodnijeh godina rodi zemlja svašta izobila.

Postanak 41:48 (SRP1865)
I stade Josif kupiti za tijeh sedam godina svakoga žita što bješe po zemlji Misirskoj, i snositi žito u gradove; u svaki grad snošaše žito s njiva koje bjehu oko njega.

Postanak 41:49 (SRP1865)
Tako nakupi Josif žita vrlo mnogo koliko je pijeska morskoga, tako da ga presta mjeriti, jer mu ne bješe broja.

Postanak 41:50 (SRP1865)
I dokle još ne nasta gladna godina, rodiše se Josifu dva sina, koje mu rodi Aseneta kæi Potifere sveštenika Onskoga.

Postanak 41:51 (SRP1865)
I prvencu nadjede Josif ime Manasija, govoreæi: jer mi Bog dade da zaboravim svu muku svoju i sav dom oca svojega.

Postanak 41:52 (SRP1865)
A drugome nadjede ime Jefrem, govoreæi: jer mi Bog dade da rastem u zemlji nevolje svoje.

Postanak 41:53 (SRP1865)
Ali proðe sedam godina rodnijeh u zemlji Misirskoj;

Postanak 41:54 (SRP1865)
I nasta sedam godina gladnijeh, kao što je Josif naprijed kazao. I bješe glad po svijem zemljama, a po svoj zemlji Misirskoj bješe hljeba.

Postanak 41:55 (SRP1865)
Ali najposlije nasta glad i po svoj zemlji Misirskoj, i narod povika k Faraonu za hljeb; a Faraon reèe svima Misircima: idite k Josifu, pa što vam on kaže ono èinite.

Postanak 41:56 (SRP1865)
I kad glad bješe po svoj zemlji, otvori Josif sve žitnice, i prodavaše Misircima. I glad posta vrlo velika u zemlji Misirskoj.

Postanak 41:57 (SRP1865)
I iz svijeh zemalja dolažahu u Misir k Josifu da kupuju; jer posta velika glad u svakoj zemlji.
Previous Chapter
« Postanak 40
Next Chapter
Postanak 42 »

Postanak (SRP1865) Chapter Selection

SRP1865 Book Selection List