Postanak 9:1 (SRP1865)
I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reèe im: raðajte se i množite se, i napunite zemlju;

Postanak 9:2 (SRP1865)
I sve zvijeri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke.

Postanak 9:3 (SRP1865)
Što se god mièe i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu.

Postanak 9:4 (SRP1865)
Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv.

Postanak 9:5 (SRP1865)
Jer æu i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake æu je zvijeri iskati; iz ruke samoga èovjeka, iz ruke svakoga brata njegova iskaæu dušu èovjeèiju.

Postanak 9:6 (SRP1865)
Ko prolije krv èovjeèiju, njegovu æe krv proliti èovjek; jer je Bog po svojemu oblièju stvorio èovjeka.

Postanak 9:7 (SRP1865)
Raðajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj.

Postanak 9:8 (SRP1865)
I reèe Bog Noju i sinovima njegovijem s njim, govoreæi:

Postanak 9:9 (SRP1865)
A ja evo postavljam zavjet svoj s vama i s vašim sjemenom nakon vas,

Postanak 9:10 (SRP1865)
I sa svijem životinjama, što su s vama od ptica, od stoke i od svega zvijerja zemaljskoga što je s vama, sa svaèim što je izašlo iz kovèega, i sa svijem zvijerjem zemaljskim.

Postanak 9:11 (SRP1865)
Postavljam zavjet svoj s vama, te otsele neæe nijedno tijelo poginuti od potopa, niti æe više biti potopa da zatre zemlju.

Postanak 9:12 (SRP1865)
I reèe Bog: evo znak zavjeta koji postavljam izmeðu sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama dovijeka:

Postanak 9:13 (SRP1865)
Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zavjeta izmeðu mene i zemlje.

Postanak 9:14 (SRP1865)
Pa kad oblake navuèem na zemlju, vidjeæe se duga u oblacima,

Postanak 9:15 (SRP1865)
I opomenuæu se zavjeta svojega koji je izmeðu mene i vas i svake duše žive u svakom tijelu, i neæe više biti od vode potopa da zatre svako tijelo.

Postanak 9:16 (SRP1865)
Duga æe biti u oblacima, pa æu je pogledati, i opomenuæu se vjeènoga zavjeta izmeðu Boga i svake duše žive u svakom tijelu koje je na zemlji.

Postanak 9:17 (SRP1865)
I reèe Bog Noju: to je znak zavjeta koji sam uèinio izmeðu sebe i svakoga tijela na zemlji.

Postanak 9:18 (SRP1865)
A bijahu sinovi Nojevi koji izidoše iz kovèega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima.

Postanak 9:19 (SRP1865)
To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja.

Postanak 9:20 (SRP1865)
A Noje poèe raditi zemlju, i posadi vinograd.

Postanak 9:21 (SRP1865)
I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svojega.

Postanak 9:22 (SRP1865)
A Ham, otac Hanancima, vidje golotinju oca svojega, i kaza obojici braæe svoje na polju.

Postanak 9:23 (SRP1865)
A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i iduæi natraške pokriše njom golotinju oca svojega, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svojega.

Postanak 9:24 (SRP1865)
A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je uèinio mlaði sin,

Postanak 9:25 (SRP1865)
I reèe: proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braæe svoje!

Postanak 9:26 (SRP1865)
I još reèe: blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga!

Postanak 9:27 (SRP1865)
Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovijem, a Hanan da im bude sluga!

Postanak 9:28 (SRP1865)
I poživje Noje poslije potopa trista i pedeset godina.

Postanak 9:29 (SRP1865)
A svega poživje Noje devet stotina i pedeset godina; i umrije.
Previous Chapter
« Postanak 8
Next Chapter
Postanak 10 »

Postanak (SRP1865) Chapter Selection

SRP1865 Book Selection List