Postanak 42:1 (SRP1865)
A Jakov videæi da ima žita u Misiru, reèe sinovima svojim: šta gledate jedan na drugoga?

Postanak 42:2 (SRP1865)
I reèe: eto èujem da u Misiru ima žita; idite onamo te nam kupite otuda, da ostanemo živi i ne pomremo.

Postanak 42:3 (SRP1865)
I desetorica braæe Josifove otidoše da kupe žita u Misiru.

Postanak 42:4 (SRP1865)
A Venijamina brata Josifova ne pusti otac s braæom govoreæi: da ga ne bi zadesilo kakvo zlo.

Postanak 42:5 (SRP1865)
I doðoše sinovi Izrailjevi da kupe žita s ostalima koji dolažahu; jer bješe glad u zemlji Hananskoj.

Postanak 42:6 (SRP1865)
A Josif upravljaše zemljom, i prodavaše žito svemu narodu po zemlji. I braæa Josifova došavši pokloniše mu se licem do zemlje.

Postanak 42:7 (SRP1865)
A Josif ugledav braæu svoju pozna ih; ali se uèini da ih ne poznaje, i oštro im progovori i reèe: odakle ste došli? A oni rekoše: iz zemlje Hananske, da kupimo hrane.

Postanak 42:8 (SRP1865)
Josif dakle pozna braæu svoju; ali oni njega ne poznaše.

Postanak 42:9 (SRP1865)
I opomenu se Josif sanova koje je snio za njih; i reèe im: vi ste uhode; došli ste da vidite gdje je zemlja slaba.

Postanak 42:10 (SRP1865)
A oni mu rekoše: nijesmo, gospodaru; nego sluge tvoje doðoše da kupe hrane.

Postanak 42:11 (SRP1865)
Svi smo sinovi jednoga èovjeka, pošteni ljudi, nigda nijesu sluge tvoje bile uhode.

Postanak 42:12 (SRP1865)
A on im reèe: nije istina, nego ste došli da vidite gdje je zemlja slaba.

Postanak 42:13 (SRP1865)
A oni rekoše: nas je bilo dvanaest braæe, sluga tvojih, sinova jednoga èovjeka u zemlji Hananskoj; i eno, najmlaði je danas kod oca našega, a jednoga nema više.

Postanak 42:14 (SRP1865)
A Josif im reèe: kažem ja da ste vi uhode.

Postanak 42:15 (SRP1865)
Nego hoæu da se uvjerim ovako: tako živ bio Faraon, neæete izaæi odavde dokle ne doðe amo najmlaði brat vaš.

Postanak 42:16 (SRP1865)
Pošljite jednoga izmeðu sebe neka dovede brata vašega, a vi æete ostati ovdje u tamnici, pa æu vidjeti je li istina što govorite; inaèe ste uhode, tako živ bio Faraon!

Postanak 42:17 (SRP1865)
I zatvori ih u tamnicu na tri dana.

Postanak 42:18 (SRP1865)
A treæi dan reèe im Josif: ako ste radi životu, ovo uèinite, jer se ja Boga bojim:

Postanak 42:19 (SRP1865)
Ako ste pošteni ljudi, jedan brat izmeðu vas neka ostane u tamnici, a vi idite i odnesite žita koliko treba porodicama vašim.

Postanak 42:20 (SRP1865)
Pa onda dovedite k meni najmlaðega brata svojega da se posvjedoèe rijeèi vaše i da ne izginete. I oni uèiniše tako.

Postanak 42:21 (SRP1865)
I rekoše jedan drugom: doista se ogriješismo o brata svojega, jer vidjesmo muku duše njegove kad nam se moljaše, pa ga se oglušismo; zato doðe na nas ova muka.

Postanak 42:22 (SRP1865)
A Ruvim odgovori im govoreæi: nijesam li vam govorio: nemojte se griješiti o dijete? ali me ne poslušaste; i zato se evo traži od nas krv njegova.

Postanak 42:23 (SRP1865)
A oni ne znadijahu da ih Josif razumije, jer se s njim razgovarahu preko tumaèa.

Postanak 42:24 (SRP1865)
A Josif okrete se od njih, i zaplaka se. Potom se opet okrete k njima, i progovori s njima, i uzev izmeðu njih Simeuna veza ga pred njima.

Postanak 42:25 (SRP1865)
I zapovjedi Josif da im naspu vreæe žita, pa i novce što je koji dao da metnu svakome u vreæu, i da im dadu brašnjenice na put. I tako bi uèinjeno.

Postanak 42:26 (SRP1865)
I natovarivši žito svoje na magarce svoje otidoše.

Postanak 42:27 (SRP1865)
A jedan od njih otvoriv svoju vreæu da nahrani magarca svojega u jednoj gostionici, vidje novce svoje ozgo u vreæi.

Postanak 42:28 (SRP1865)
I reèe braæi svojoj: ja dobih natrag novce svoje, evo ih u mojoj vreæi. I zadrhta srce u njima i uplašiše se govoreæi jedan drugome: što nam to uèini Bog?

Postanak 42:29 (SRP1865)
I došavši k Jakovu ocu svojemu u zemlju Hanansku, pripovjediše mu sve što im se dogodi, govoreæi:

Postanak 42:30 (SRP1865)
Oštro govoraše s nama èovjek, koji zapovijeda u onoj zemlji, i doèeka nas kao uhode.

Postanak 42:31 (SRP1865)
A kad mu rekosmo: mi smo pošteni ljudi, nigda nijesmo bili uhode;

Postanak 42:32 (SRP1865)
Bilo nas je dvanaest braæe, sinova oca našega; jednoga veæ nema, a najmlaði je danas kod oca našega u zemlji Hananskoj;

Postanak 42:33 (SRP1865)
Reèe nam èovjek, koji zapovijeda u onoj zemlji: ovako æu doznati jeste li pošteni ljudi: brata jednoga izmeðu sebe ostavite kod mene, a što vam treba za porodice vaše gladi radi, uzmite i idite.

Postanak 42:34 (SRP1865)
Poslije dovedite k meni brata svojega najmlaðega, da se uvjerim da nijeste uhode nego pošteni ljudi; brata æu vam vratiti, i moæi æete trgovati po ovoj zemlji.

Postanak 42:35 (SRP1865)
A kad izruèivahu vreæe svoje, gle, svakome u vreæi bjehu u zavežljaju novci njegovi; i vidjevši zavežljaje novaca svojih uplašiše se i oni i otac im.

Postanak 42:36 (SRP1865)
I reèe im Jakov otac njihov: potrste mi djecu; Josifa nema, Simeuna nema, pa hoæete i Venijamina da uzmete; sve se skupilo na me.

Postanak 42:37 (SRP1865)
A Ruvim progovori i reèe ocu svojemu: dva sina moja ubij, ako ti ga ne dovedem natrag; daj ga u moje ruke, i ja æu ti ga opet dovesti.

Postanak 42:38 (SRP1865)
A on reèe: neæe iæi sin moj s vama, jer je brat njegov umro i on osta sam, pa ako bi ga zadesilo kako zlo na putu na koji æete iæi, svalili biste me stara s tugom u grob.
Previous Chapter
« Postanak 41
Next Chapter
Postanak 43 »

Postanak (SRP1865) Chapter Selection

SRP1865 Book Selection List