Postanak 44:1 (SRP1865)
I zapovjedi Josif èovjeku što upravljaše kuæom njegovom govoreæi: naspi ovijem ljudima u vreæe žita koliko mogu ponijeti, i svakome u vreæu metni ozgo novce njegove.

Postanak 44:2 (SRP1865)
I èašu moju, èašu srebrnu, metni najmlaðemu u vreæu ozgo i novce za njegovo žito. I uèini kako mu Josif reèe.

Postanak 44:3 (SRP1865)
A ujutru kad svanu, otpustiše ljude s magarcima njihovijem.

Postanak 44:4 (SRP1865)
A kad izaðoše iz mjesta i još ne bijahu daleko, reèe Josif èovjeku što upravljaše kuæom njegovom: ustani, idi brže za onijem ljudima, i kad ih stigneš reci im: zašto vraæate zlo za dobro?

Postanak 44:5 (SRP1865)
Nije li to èaša iz koje pije moj gospodar? i neæe li po njoj zacijelo poznati kakvi ste? zlo ste radili što ste to uèinili.

Postanak 44:6 (SRP1865)
I on ih stiže, i reèe im tako.

Postanak 44:7 (SRP1865)
A oni mu rekoše: zašto govoriš, gospodaru, take rijeèi? Saèuvaj Bože da sluge tvoje uèine tako što!

Postanak 44:8 (SRP1865)
Eno smo ti donijeli natrag iz zemlje Hananske novce koje naðosmo ozgo u vreæama svojim, pa kako bismo ukrali iz kuæe gospodara tvojega srebro ili zlato?

Postanak 44:9 (SRP1865)
U kojega se izmeðu sluga tvojih naðe, onaj neka pogine, i svrh toga mi æemo biti robovi gospodaru mojemu.

Postanak 44:10 (SRP1865)
A on reèe: neka bude kako rekoste; ali u koga se naðe, onaj da mi bude rob, a vi ostali neæete biti krivi.

Postanak 44:11 (SRP1865)
I brže poskidaše svi na zemlju vreæe svoje, i razdriješiše svaki svoju vreæu.

Postanak 44:12 (SRP1865)
A on stade tražiti poèev od najstarijega, i kad doðe na najmlaðega, naðe se èaša u vreæi Venijaminovoj.

Postanak 44:13 (SRP1865)
Tada razdriješe haljine svoje, i natovarivši svaki svoj tovar na svojega magarca vratiše se u grad.

Postanak 44:14 (SRP1865)
I doðe Juda s braæom svojom Josifu u kuæu, dok on još bijaše kod kuæe, i padoše pred njim na zemlju.

Postanak 44:15 (SRP1865)
A Josif im reèe: šta ste to uèinili? zar nijeste znali da èovjek kao što sam ja može zacijelo doznati?

Postanak 44:16 (SRP1865)
Tada reèe Juda: šta da ti reèemo, gospodaru? šta da govorimo? kako li da se pravdamo? Bog je otkrio zloèinstvo tvojih sluga. Evo, mi smo svi robovi tvoji, gospodaru, i mi i ovaj u koga se našla èaša.

Postanak 44:17 (SRP1865)
A Josif reèe: Bože saèuvaj! neæu ja to; u koga se našla èaša on neka mi bude rob, a vi idite s mirom ocu svojemu.

Postanak 44:18 (SRP1865)
Ali Juda pristupiv k njemu reèe: èuj me, gospodaru; dopusti da progovori sluga tvoj gospodaru svojemu, i neka se gnjev tvoj ne raspali na slugu tvojega, jer si ti kao sam Faraon.

Postanak 44:19 (SRP1865)
Gospodar moj zapita sluge svoje govoreæi: imate li oca ili brata?

Postanak 44:20 (SRP1865)
A mi rekosmo gospodaru svojemu: imamo stara oca i brata najmlaðega, koji mu se rodi u starosti; a njegov je brat umro, i on osta sam od matere svoje, i otac ga pazi.

Postanak 44:21 (SRP1865)
A ti reèe slugama svojim: dovedite mi ga da ga vidim svojim oèima.

Postanak 44:22 (SRP1865)
I rekosmo gospodaru svojemu: neæe moæi dijete ostaviti oca svojega; da ostavi oca svojega, odmah æe otac umrijeti.

Postanak 44:23 (SRP1865)
A ti reèe slugama svojim: ako ne doðe s vama brat vaš najmlaði, neæete više vidjeti lica mojega.

Postanak 44:24 (SRP1865)
A kad se vratismo k sluzi tvojemu a ocu mojemu, kazasmo mu rijeèi gospodara mojega.

Postanak 44:25 (SRP1865)
Poslije reèe nam otac: idite opet, kupite nam hrane.

Postanak 44:26 (SRP1865)
A mi rekosmo: ne možemo iæi, osim ako bude brat naš najmlaði s nama, onda æemo iæi, jer ne možemo vidjeti lica onoga èovjeka, ako ne bude s nama brat naš najmlaði.

Postanak 44:27 (SRP1865)
A sluga tvoj, otac moj, reèe nam: znate da mi je žena rodila dva sina.

Postanak 44:28 (SRP1865)
I jedan od njih otide od mene, i rekoh: zacijelo ga je raskinula zvjerka; i do sada ga ne vidjeh.

Postanak 44:29 (SRP1865)
Ako i ovoga odvedete od mene i zadesi ga kakvo zlo, svaliæete me stara u grob s tugom.

Postanak 44:30 (SRP1865)
Pa sada da otidem k sluzi tvojemu, ocu svojemu, a ovo dijete da ne bude s nama, kako je duša onoga vezana za dušu ovoga,

Postanak 44:31 (SRP1865)
Umrijeæe kad vidi da nema djeteta, te æe sluge tvoje svaliti staroga slugu tvojega a oca svojega s tugom u grob.

Postanak 44:32 (SRP1865)
A tvoj se sluga podjemèio za dijete ocu svojemu rekav: ako ti ga ne dovedem natrag, da sam kriv ocu svojemu dovijeka.

Postanak 44:33 (SRP1865)
Zato neka sluga tvoj ostane mjesto djeteta da bude rob gospodaru mojemu a dijete neka ide s braæom svojom.

Postanak 44:34 (SRP1865)
Jer kako bih se vratio k ocu svojemu bez djeteta, da gledam jade koji bi mi oca zadesili?
Previous Chapter
« Postanak 43
Next Chapter
Postanak 45 »

Postanak (SRP1865) Chapter Selection

SRP1865 Book Selection List